понедељак, 15. децембар 2008.

NEĆU DA RADIM U CIRKUSU

Neću da radim u cirkusu
Jer tamo konji umiru.

Neću da radim u cirkusu
Ali je šatra velika.
A mnogo gadna publika.

Neću da zabavljam publiku
Jer klovn se već ubio.

I ne znam ko je nastupio.

VESNA OHNE BLUMEN

Izrazito zaneta
S pogledom unutra
Vesna se nasmešila.

Iz rukava opet vadi
Čitave prostore
Gde još nije bila.


Usnula.
Nestašna.
Blizu.
Ali ne zna.

Radoznala.
Velika.
Zapitana.
Snena.

Ni suviše ovde.
Ni mnogo daleko.
Ni previše dobra.
Ni previše hrabra.


Jer nije odavde.
A još nije stigla.

Toliko svetova...

A zamorna igra.

IZMICANJE

moje stanje
neka izmaglica
kao da živim a ne dišem
kao da živim a nešto jedva živim
živim nešto jedva
to nisam ja
ja živim i jedem malu decu
ja živim i pevam glasno
ja dišem i bodrim
oči umeju da mi budu užasno velike
ujedam njima
uvlačim u njih čitavu užad
i na užad navlačim čitave svetove
provlačim se kroz zastoje
i smejem se sebi u svakome
ne znam kud sam se dela
sa terase je nestao patuljak.

i on je otišao.
i on je otišao.
i ako ga sretnem
to samo znači
da sam i ja odlutala.

KAP

Znaš
Kad pada kiša
Ne moramo da razgovaramo.

Bilo neko kuče
I ostavili ga tu kod tarabe
I bilo žedno
A oči ovolike
Ne misli
Ne laje
Traži ljubav
Plaši se
Da je ostavljen
A jeste
Samo sam mu dala vode
Ne znam da li je shvatio
Da ljubav nije veća od toga

Kad je kiša
Mislim na to.
Razgovaraj s nekim drugim.

недеља, 7. децембар 2008.

LOŠA TRAMPA

Mislim
Čoveče
Upijaš se
U mene
Pa nismo pijavice
Mislim
Čoveče
Nemam ja nikakav višak
Za donaciju
Idi levo
Srce
za transplantaciju
Soba preko puta
Ma to ne boli
Znaš
Čoveče
Daju ti anesteziju
To poznaješ
Tihi san
O lažima
O izbegavanju bola
Mislim se
Čoveče
Spavaj
Spavaj
Spavaj
Spavaj
Odoh ja nešto
Da kažem
Budnima
Već mi naručeno piće
I dva bubrega
Jebiga
Dobri ljudi
Pa oće da daju
A ne ko ja
Ne dam srce
Za bubrege.

субота, 6. децембар 2008.

BOGOHULJENJE

Blagi Bože,
reče,
pogledavši se u ogledalo.

четвртак, 4. децембар 2008.

NOVI MATERIJALI

Gumene torbe
Da u njima nosiš kišu
Spakuješ
Haotični plan bega
Demontiran put
Već bivši
Zaludni osmeh
Kao, tako treba,

Da odneseš novu sebe u torbi
Do sledećeg ugla
Jer već sve je u krivini
Zamaklo u ostavljenu ulicu

Šta više ima tu da drviš
Guma, jebote.

недеља, 30. новембар 2008.

BIO SI MOJA DRAGA

Bio si moja draga
Sve čega se dečaci plaše
Sve što ne smeju
Sve što nisu
Sve što ne treba da budu
Sve što bi mogli da budu

Volela sam da si nežan
Jer bio si moja draga

Htela sam
Da budeš dragi
Ali nosio si moju nadu
Kao Ljutita Princeza

Hteo si
Da budeš drugi
što svoju nadu
hrabro ne ume da nosi

Ali bio si moja draga
Moja voljena draga

понедељак, 24. новембар 2008.

VIZIONAR

Toliko se zapanjim
Kada moram da odem sa nekog mesta
Za koje sam mislila
Da nikad neću napustiti
A kofer mi već spakovan
I kupila sebi kartu.

четвртак, 20. новембар 2008.

PRENOĆIŠTE ZA RADNU ŽENU (PAMFLET)

U našem gradu, i mnogo je još takvih gradova, mnogo je, oko nas, i u nama samima, građanki, koje su se pretvorile (ili su ih pretvorili) u takozvanu Radnu Ženu. Ovaj, pomalo setan i u slobodno vreme često euforičan sloj građanskih ženskih lica, sklon umaranju na radnom mestu, ostaje (ili ga ostaju) na radnim mestima prekomerno, preko radnih sati navedenih u radnim ugovorima, one rade, one se bore, one zarađuju, one koriste pauze da svoju Radnu Glavu prošetaju kroz ulice, kroz prolaze, kroz mirise, one šetaju svoje glavice, one pumpaju radnu sposobnost kroz slike grada, kroz slike ulica, kroz osmišljavanje projekata i kroz dalje razvijanje programa raznovrsnih razvojnih organizacija. One su zaposlene, stalno, one nestalno borave u maštama Radnog Čoveka i drugih lica, one se često ne vezuju, njih vežu rokovi, njih vezuju obaveze prema poslodavcu, prema opisu radnog mesta u skladu sa navedenim terminima. Vezuju ih zajedničke brige, ostale obaveze, manjak slobodnog vremena i česta upotreba reči „vreme" . I, uopšte, Rad kao takav.

Pomozimo Radnoj Ženi. Pomozimo Građanci. Uposlimo stručnjake da rade na razvojnim projektima Prenoćišta za Radnu Ženu. Dajmo prostora mladim talentima, pomozimo mladima da ostanu u našoj zemlji. Sprečimo odliv, trustove, emigraciju. Vratimo snagu, ovde, sad, odmah.

Omogućimo Radnoj Ženi da prespava na toplom, u objektu sa potrebnim grejnim telima, sa dovoljnim brojem kreveta, kupatilom i prostorijom sa wireless (vajrles) sistemom, pod toplim ćebetom, na samo 10 minuta od Radnog Mesta Radne Žene. Prenoćište - Temporerno Prebivalište. San Radne Žene i Građanke. Nagradimo prekovremeni rad prekovremenim snom.

Na samo 10 minuta od kompanije, agencije, firme, prodavnice (itd.) Toplo Prenoćište za Vaše lice, žensko lice Rada.

Ako Vi tako odlučite, pravićemo Spajalice! Odmorišta za Radnog Čoveka i Radnu Ženu sa komplementarno postavljenim prenoćavališnim prostorijama.

Pravićemo seminare.
Pravićemo radionice.
Organizovaćemo dnevne smene za Noćne Radne Žene.
Pravićemo Odmorište za Od Ruke Vene.
Da nam Radne Žene ne ostanu Snene.
Da nam Radne živele nam Žene!

PRAVI TRENUTAK

Sanjala sam
Kako sam izrazito mudra
I iz svega toga
Izašao je nametljiv dan
Bez dileme
Izašao
Bez prenemaganja
Bez cepanja
Po šavu glave
Koji se ne vidi
Ali se napipa
Ako razgovaraš sa mnom
Kada ne treba.

SVRHA

Zakrčen si gužvama u svojim glavama
Imaš ih toliko
Da se tri plaše
Jedna je debela
Jedna peva
Dve ne služe ničemu.
Na njih se oslanjam
Dok čekam autobus.

Da služe nečemu.

Posle ti uđem u glave
Da ne zvone
Prosto da ne zvone
Dok se voze.
A one tri što se plaše,
Strahuju.

Da služe nečemu.

A ja se ućutala
Brojim stanice
I upisujem ti sećanje
Kad sam već tu
U tvojoj glavi.

Da služim nečemu.

уторак, 18. новембар 2008.

Subverzivni projekat „Našminkani lipicaner“

U skladu sa postignutim dogovorom sa klijentom i aneksom od obe strane, klijenta i izvršioca, potpisanog ugovora, predajem se poslu poštujući strogo definisanu proceduru: priprema, vršenje opisanih zadataka, evaluacija. Poslu pristupam profesionalno, sa kolegama saradjujem timski, insistiram na maloj dozi humora; klijentima ostavljam utisak poslovne žene koja zna zašto preduzima baš ovaj, a nikako baš onaj korak. Bavim se isključivo najpoznatijim, najozbiljnijim i najekspanzivnijim korporacijama, organizacijama, institucijama. Zanimaju me ministarstva, instituti, univerziteti i ogromni lanci supermarketa. Ne radim za mali brend. Ne radim za neuspešne.

Pažljivo biram vrhunac uspeha naše poslovne saradnje, koji obeležavam takozvanim iventom, po definiciji sa velikim brojem eminentnih zvanica. Ivent organizujem na lokaciji koju biram u skladu sa svojim željama, ubedivši klijenta u postojanost moje podrške njegovom konceptu, koji sam detaljno razradila jedno veče dok sam se tuširala. (Koncepte razrađujem brzo, u skladu sa brzinom kojom se tuširam.)

U jeku iventa, paradirajući kao konj, uspešni konj koji je, sve ovo što vidite, osmislio, podržao, organizovao, napravio, iskreirao i sproveo, delim vizit-karte najeminentnijim zvanicama, predsednicima država, ministrima, direktorima, vlasnicima, savetnicima, analitičarima, vizit-karte sledećeg sadržaja: Ljiljana Ilić, Našminkani Lipicaner. Gosti uzimaju vizit-karte, zauzeti su smeškanjem, stavljaju vizit-karte u svoje džepove, odlažu ih u posebno osmišljene vizit-kartaonice u svojim, tako posebnim, kancelarijama.

Ovo ponavljam na raznim iventima. Primopredaju vizit-karata vršim redovno, precizno i ne propuštajući dobru priliku i pogodnu ličnost. Redovnost karata Našminkani Lipicaner postaje upadljiva. Na iventima se pojavljuje zapitanost i napeta pažnja. Ja, Našminkani Lipicaner, upregnuti paradirajući konj, obavljam svoje dužnosti u skladu sa ugovorom. Iza amova ne postoji ni trunka čudnog ponašanja. Profesionalac u radnom okruženju.

Kako projekat teče, produbljujem ga novim brojem vizit-karata; koristim mrežu sekretarica; popunjavam vizit-kartaonice.

Subverzivnost projekta razrađujem kroz etape.

U ovoj, nove koncepte pišem na radnom mestu sa zadacima opisanim u radnom ugovoru, baš SADA.

VIŠAK INFORMACIJE

- Šta je to višak informacije?

- Višak informacije je kada hoćeš da kresneš tipa za koga slučajno saznaješ da je bivši dečko prijateljice tvoje prijateljice, koja se kresnula sa njegovim najboljim drugom koji je rodjeni brat bivše devojke moga bivšeg dečka.

PUT STVARI (RIBE.REVOLUCIJA)

Zivela, pored ostrva kubanskoga, riba. Plivala, plivala, pa je uhvati Hoze. Ribu pojeli, a kosti uzela Hulija. Tesala, tesala, pa istesa prsten. Odnela Hulija prsten na pijacu, stoji i ceka.

Letela, letela Ljiljana, preko okeana. Nikakva riba nije bila, pa letela. To su Zene Srbije, sto je ona bila: leti, leti, pa se spusti. Otisla Ljiljana na pijacu kubansku, videla Huliju, i prsten kupila.

Leteo, leteo prsten preko okeana. "Oh", rece Vesna. „Kako lep prsten dosao!" Nosila Vesna prsten, nosila, kad prsten pukao. Plakala, plakala Vesna, a da prsten u okean vrati, od njega riba postati ne moze.
---------------------------------

A revolucija traje i dalje.

A mi, Zene Srbije, bavimo se, evo, pizdarijama, jer su ribe, ocigledno, pukle.

недеља, 16. новембар 2008.

OTOMAN

Mogu samo da poželim
Da ti nekad barem
Samo
Sve na svetu bude
potaman.
Kupi mali otoman.
I ako ti
Čak ni ovo
Nije sasvim dobar
Plan
Ti se seti svog kreveta
Koji žulja svaki
Dan.
Kupi mali otoman.

RED VOŽNJE

Zanimaju me neke misli
Koje neće u reči
Sateram to sve
U krute čopore.


Posle je smešno
Toliko truda da ostaneš ozbiljan
A zanimaju te samo:
Patke koje se ubiše od uranjanja
Jebanje
Očekivanje jebanja
I neprestana misao o ljubavi
Koju remeti semafor dosade
Na ćošku ćutljive ulice.

Dragi posmatrači,
Niste se, izgleda, povezali sa nadležnim službama
U vezi sa dolascima.

KRALJICA PUSTE TERASE

Ja sam kraljica puste terase.

Lezim na vrucim plocicama
Doneli su novu stolicu
Ne volim nove stolice
Volim da budem kraljica puste terase.

Nisam slucajno
Ja kraljica puste terase.

Dugo sam cuvala stolicu
Toliko je bila stara
Naucila sam kako da ne sedim na njoj
I kako da joj podidjem.

Odneli su staru stolicu
Legla sam na plocice
Navikla sam da nesto necu

Mala kraljica puste terase.