четвртак, 26. август 2010.

POSLE MORA

Dok gledam kroz prozor broda
Uglavnom me ništa ne čudi
Volim da budem između ostrva
Na leđima broda sa imenom čoveka
Koji sad prenosi ljude
Što su do malopre plivali
A sada zagledaju ruke
Plaše se da su postali ribe
Dok sve ih čekaju gradovi
Spremni da ih progutaju
Sad kad su tako lepo pocrneli
Pa se drsko voze brodovima
Koji sve to nisu zaslužili

DOBAR SAVET

Toliko je reči izgovoreno
A trebalo je naprosto oprati zube
Da se cakle
I da sa usana
Otpadaju samo osmesi