понедељак, 15. децембар 2008.

NEĆU DA RADIM U CIRKUSU

Neću da radim u cirkusu
Jer tamo konji umiru.

Neću da radim u cirkusu
Ali je šatra velika.
A mnogo gadna publika.

Neću da zabavljam publiku
Jer klovn se već ubio.

I ne znam ko je nastupio.

VESNA OHNE BLUMEN

Izrazito zaneta
S pogledom unutra
Vesna se nasmešila.

Iz rukava opet vadi
Čitave prostore
Gde još nije bila.


Usnula.
Nestašna.
Blizu.
Ali ne zna.

Radoznala.
Velika.
Zapitana.
Snena.

Ni suviše ovde.
Ni mnogo daleko.
Ni previše dobra.
Ni previše hrabra.


Jer nije odavde.
A još nije stigla.

Toliko svetova...

A zamorna igra.

IZMICANJE

moje stanje
neka izmaglica
kao da živim a ne dišem
kao da živim a nešto jedva živim
živim nešto jedva
to nisam ja
ja živim i jedem malu decu
ja živim i pevam glasno
ja dišem i bodrim
oči umeju da mi budu užasno velike
ujedam njima
uvlačim u njih čitavu užad
i na užad navlačim čitave svetove
provlačim se kroz zastoje
i smejem se sebi u svakome
ne znam kud sam se dela
sa terase je nestao patuljak.

i on je otišao.
i on je otišao.
i ako ga sretnem
to samo znači
da sam i ja odlutala.

KAP

Znaš
Kad pada kiša
Ne moramo da razgovaramo.

Bilo neko kuče
I ostavili ga tu kod tarabe
I bilo žedno
A oči ovolike
Ne misli
Ne laje
Traži ljubav
Plaši se
Da je ostavljen
A jeste
Samo sam mu dala vode
Ne znam da li je shvatio
Da ljubav nije veća od toga

Kad je kiša
Mislim na to.
Razgovaraj s nekim drugim.

недеља, 7. децембар 2008.

LOŠA TRAMPA

Mislim
Čoveče
Upijaš se
U mene
Pa nismo pijavice
Mislim
Čoveče
Nemam ja nikakav višak
Za donaciju
Idi levo
Srce
za transplantaciju
Soba preko puta
Ma to ne boli
Znaš
Čoveče
Daju ti anesteziju
To poznaješ
Tihi san
O lažima
O izbegavanju bola
Mislim se
Čoveče
Spavaj
Spavaj
Spavaj
Spavaj
Odoh ja nešto
Da kažem
Budnima
Već mi naručeno piće
I dva bubrega
Jebiga
Dobri ljudi
Pa oće da daju
A ne ko ja
Ne dam srce
Za bubrege.

субота, 6. децембар 2008.

BOGOHULJENJE

Blagi Bože,
reče,
pogledavši se u ogledalo.

четвртак, 4. децембар 2008.

NOVI MATERIJALI

Gumene torbe
Da u njima nosiš kišu
Spakuješ
Haotični plan bega
Demontiran put
Već bivši
Zaludni osmeh
Kao, tako treba,

Da odneseš novu sebe u torbi
Do sledećeg ugla
Jer već sve je u krivini
Zamaklo u ostavljenu ulicu

Šta više ima tu da drviš
Guma, jebote.