субота, 9. октобар 2010.

DOLASCI

Namirisala sam čudo
Na neočekivanim mestima
Brišem prstima led
Vrhovi se rascvetavaju
Ne zanimaju me godišnja doba
Zanima me čudno
Osećanje dolaska
Stavljam naočare za svetlo
Povlačim se nepredviđenim redosledom
Hoću da udahnem čudni prizor
Rođen u glavi
Izašao kroz prozor
Vratio se kao
Dobar dan

SPOZNAJE

Uzalud su čekali osmehe
Oni što ih mame iz neznanja

Osmeliti se
Nije isto što i moći
Biti hrabar
Ne znači da umeš

Ležim
Hoću
Namerno ne mogu
Korisna sam sopstvenom jastuku
On mi priča vrlo čudne stvari
Čuo ih je preksinoć od mene

U redu je, može
Učestvujem, hvala
Spustite me ipak
Tamo gde bih / možda
Osmeh rado uz misao dala