понедељак, 28. септембар 2009.

ZAMKA

Šta me gledaš
Ako ti dođem
Probudićeš se
I šta ćemo onda
Sa snovima?

SNAGA SVETLA

Izvalila sam se na terasu
Kao na poslužavnik
Flambiram se na jesenjoj svetlosti
Karameliziram osećanja
Zaslađujem budućnost nove zime
Nagoveštaje snegova
Koji ovde
Na ovoj ovde terasi
Evo ovde sada
Izgledaju
Kao malo dete.

NE BIH, IZVINITE

Ma nisam ja bre ni tražila
Da me se uznemirava
Prosto imam te živahne uši
Uz koje mogu da se pentraju
Prosto, moja kosi voli da glumi konopce
Uz koje mogu da se popnu na moju glavu
Osmatraju svet s moga temena
I onda se prave da sam čudna
I onda se čude da sam prava
A ja samo
Ne bih,
Izvinite.

уторак, 22. септембар 2009.

JESEN

Prvi jesenji dan
Uvertira
Umorena svetlost
Precvalo sunce
Smireni zrak
Zbirka prizora
Očekivanja ograđena
Novom sezonom
Jesen
Opet prebrzo
Stavljam nađeni cvet u džep
Čudna navika
Posle uvek nađem prah
Džepovi, cvetni krematorijumi
Bivša proleća
Sada se zovu
Jesen
Policajac ljubi devojčicu
Ne bi čovek rekao
Da su to oni isti
Što nas predano brane od ljubavi
Prvi jesenji dan
Dunav maše iz uvek istog smera
Neko zna pravac
Da li me voliš
Da li te volim
Da li je to samo
Pravovremeno definisana potreba
Dobar trenutak
Puštaju neki film
Iz budućnosti
O nama odande
Nego smo ovde malo ugruvani
Pa ne znamo da smo i tamo
Ne stižemo da vidimo
Prvi jesenji dan
Ako ti dam ruku
Hoću samo da odmorim prste
Nije planirano
Da mi povrediš šaku
Sunce se smeška
Još uvek
Sunce smekšava
Leto u odlasku
Nas u dolasku
Sve u svemu
Moj prvi jesenji dan
Naš novi jesenji dan
Zajednički imenitelj
Svakog prizora
Koji ukucate danas u oko
Izvolite
Uživajte
Prvi jesenji dan
Samo danas
U vašem gradu.

ČUDAN GRAD

Čudan grad
Čudni mi
Nestala jedna stanica
Odšetala
Utonula
Kao devojka šaputavog hoda
Koja traži baš tu stanicu
Da može da stane
I čeka.

Čudan grad
Čudni mi
Čitava stanica odletela
Autobusi sneno lutaju
Ne znaju gde da zastanu
Prolazimo mi
Prolaze oni
Prolazimo jedni pored drugih
I još je teže sad da se sretnemo
Otkad su stanice pobegle.

недеља, 13. септембар 2009.

OD KRAJA

Da vidiš sve to kroz moje oči
Iznenađenjima ne bi bilo kraja
Korak ulevo
Korak udesno
Da vidiš moje oči kroz sva ta iznenađenja
Kraj bi se zvao nekako drugačije
Pitomije
Blaže
Sretnije
Kao i svaki kraj
Koji tek počinje

среда, 9. септембар 2009.

OBALE

Ona ogrlica od sinoć
Pretvorila se u zeleni brod
Eno ga, raznosi moje misli po lukama
U svakoj luci ostavlja po jednu.
Putnice misli
Što imaju sreću da se iskrcaju
Na sigurnim obalama.

понедељак, 7. септембар 2009.

SVE ĆE SE PROMENITI

Sve će se promeniti
Neki će otići
Neki neće stići
Niko neće ostati
Ostajanja nema
Pisalo na tabli
Nema zadržavanja
Otići ćemo na nova ostrva
Obići ćemo nove gradove
Dozvolićemo sebi da ovo
Zabranićemo sebi da ono
Sve će se promeniti
Neki će početi da žive zajedno
Neki će prestati da hoće
Neki će početi da neće
Imam kartu za trajekt
Razmeniću neke obale
Razmenićemo neke mladiće
Oni će voleti da nas hoće
Mi ćemo hteti da nas vole
Nešto će biti dobro
Neko dobro će se promeniti
Sve će se promeniti
Neke pesme
Neke frizure
Neki pogledi
Neki pokreti
Neke oči gledaćemo izbliza
Izbliza
Te oči će nas promeniti
Sve će se promeniti
Svi će se promeniti
Uzdahnućemo
Taj uzdah će nas promeniti
Zagledane u ono što smo sada
Zagledane u sada što se promenilo
I to će se zvati sećanje.

среда, 2. септембар 2009.

O PLAKANJU

U proseku
Potrošila sam oko hiljadu i po suza
Po dečaku
Koji je umeo sa mnom
Ili
Umeo sa mojim suzama
Nešto nije logično
Nije mi logično
Plačem zato, u proseku često
U proseku
Potrošila sam oko 30 suza
Za neke nepravde
Male nepravde
Ali bilo ih je mnogo
I to su već hiljade suza
U proseku
Potrošila sam oko milion suza
Na neke čežnje
Na male slutnje
Na neodređene tuge
To je mnogo suza
U centru za suze
I, ne biste verovali,
Lekar mi je prepisao veštačke suze
Oči mi suve
U proseku
Veštačke suze šest puta dnevno


Razmislite o svojim kapacitetima
Budite mudri
U proseku
Budite mudri
Svaki dan
Pomalo.