субота, 16. мај 2009.

JEDAN DAN

Baš čudan dan
Moj pasoš otišao po vizu
Ja lutala ulicama
Ispijala sunce
Ono me prejako gledalo
I neke odjednom nove stepenice
Vode me u ulice koje oduvek znam
Otkriće svetlost radost
A na putu ka nije-važno-gde
Neki sudar
I noge vire
Stvarno
Stopala evo vire iz pesme
I ambulantna kola zavijaju
U zauvek viziranom danu
Onda sam šetala mostom
Prvi put oduvek znanim mostom
Prvi put je proticao pod mojim stopalima
I posle neka muzika
I razgovori o fejsbuku
Podsmehnuti obavešteni pripremljeni
I sve to sad ima neki novi zvuk
I sve to sad ima neki novi zvuk
To je zvuk onih stopala
Ostalih bez svojih koraka
Tako drskih u sredini ove nežne pesme
Zvuk nametljivih stopala
Preglasnih nestalih koraka
Koji su krenuli nekud
Kao ja onim mostom
Uhvatite taj trenutak
Što prelomi nežnu pesmu
I smislite taj prokleti status
Bez cinizma, ironije i suvišne pameti
Ili nemojte da smislite ništa
I nemojte da podelite ništa
Jer kad to podelite
To izgleda baš ovako
Kao još jedna misao
Slična svim drugim mislima

A vi ste tako uzdrhtali.

Na tom mostu kojim hodate
Na tim novim stepenicama
Što vode u staru ulicu

Нема коментара: