четвртак, 26. август 2010.

POSLE MORA

Dok gledam kroz prozor broda
Uglavnom me ništa ne čudi
Volim da budem između ostrva
Na leđima broda sa imenom čoveka
Koji sad prenosi ljude
Što su do malopre plivali
A sada zagledaju ruke
Plaše se da su postali ribe
Dok sve ih čekaju gradovi
Spremni da ih progutaju
Sad kad su tako lepo pocrneli
Pa se drsko voze brodovima
Koji sve to nisu zaslužili

DOBAR SAVET

Toliko je reči izgovoreno
A trebalo je naprosto oprati zube
Da se cakle
I da sa usana
Otpadaju samo osmesi

уторак, 22. јун 2010.

MOĆ

Ako ti je stalo
Da ti se neko klanja
Visibabe mogu da se kupe
Sa već pognutim glavama
Na Trgu Republike

SATI

O satima
I neizvesnostima
Ne vredi ni počinjati

O čekanjima
Malim mislima
O nestrpljenjima
Nema razloga govoriti

Samo otvori usta
I čekaj da padne kiša

DOSADAN ČOVEK

Uklizaj tim svojim prstima
Ispod kape gde te čeka glava
Koja nas druge nimalo ne zanima
Kopaj po njoj
Kopaj
Kopaj nečujno
I potrudi se da sve što nađeš
Ostane pod kapom
Jer sam jutros čistila ulicu
I ona je sada dobro

недеља, 2. мај 2010.

selimo otoman

selimo otoman u park
u parku dnevnoj sobi
brstimo sunce

nema lifta
jer mi je
otpalo
dugme

четвртак, 15. април 2010.

NE MOGU VIŠE DA SE KRIJEM

Ne mogu više da se krijem
Ne mogu više da se krijem
Pa nije život čet
Zar opet da varam publiku
A u publici ja.