понедељак, 25. мај 2009.

GRIŽA SAVESTI

Prvi put dohvatila sam jutros
Nešto gore u ormaru
Sve do danas, skroz do danas
Uzimala sam malu stolicu
Pela se na malu stolicu
Da uzmem to nešto iz ormara
Dozvoljavala ormaru da je velik
Dozvoljavala stolici da sam mala
Dozvolila stolici da glumi tu ulogu
U predstavi o maloj devojčici
Na vrlo maloj stolici
I popela se sad na prste
I bila dovoljno velika
Da rastem i rastem i rastem
Stolica me zapanjeno gledala
A ormar je oduvek bio spreman
Ormar je pre mene bio spremniji
Na moja odustajanja

Ali, šta sad sa stolicom?

1 коментар:

Jasna је рекао...

Ja cu uzeti stolicu. Heartbreak me je jos dodatno smanjio.